Udruga mladih Pagubice i Društvo likovnih stvaratelja Pazin u sklopu manifestacije „Supci pud mavricun“ organizirali su foto natječaj Grimalda 2014. Tema je bio portret – Istra: osmijeh ili ne; na licu susjeda, prijatelja, poznanika, prolaznika…, a najbolji radovi moći će se pogledati u pazinskoj Galeriji LG. Otvorenje izložbe je u ponedjeljak, 2. lipnja u 18.00 sati.

Stručni žiri u sastavu Eugen Borkovsky (predsjednik), Slađan Dragojević i Miranda Legović prvu nagradu dodijelio je Robertu Hrelji, drugu Borisu Baranu, a treću Vesni Janko Finderle.

Nagradu za kolekciju dobio je Marino Matošević, a za radove su pohvaljeni: Vesna Janko Finderle, Zvonimir Perić, Nenad Zrinšćak, Sandro Sardoz, Marlen Glavić, Dren Butković, Snježana Bratanović i Jelena Vojinović.

Autori izabranih radova za izložbu su: Lučana Dušan, Darko Hrastovčak, Slavica Isovska, Marina Jašić, Edna Jurcan, Romina Kotiga, Valentino Munda, Saša Nikolić, Lili Lea Rušnjak, Dalibor Talajić, Sven Tomašić, Nataša Vlačić, Valter Zanco

„U fokusu objektiva osmog foto natječaja Grimalda 2014. našao se portret. Tražilo se bilježenje lica sa ili bez osmijeha. Na natječaj se prijavilo 64 autora sa 184 fotografija. I ove godine projekt realizira Igor Blagonić s Udrugom mladih Pagubice i Društvom likovnih stvaratelja Pazin. Ponovo su uspješno ostvarili animiranje i angažiranje fotografskih kreativaca, profesionalaca i amatera iz Istre i iz drugih krajeva. Stručni žiri u sastavu: Eugen Borkovsky, Slađan Dragojević i Miranda Legović za izložbu je izabrao 25 autora a za nagrade i diplome odredio 11 pojedinačnih radova i jednu kolekciju. Izložba predstavlja 34 rada. Nagrađeni, pohvaljeni i izloženi radovi većinom zadovoljavaju kriterije: likovnost, sadržajnost i tehničku kvalitetu.

Portret znači prikazivanje individualnog izgleda i značenja. Najčešće je to prikaz osobe, njene glave i / ili lica. Tijekom povijesti portret ili autoportret je jedan od najčešćih umjetničkih motiva. Dobar portret mora izgovarati posebnost kojom se jedna osoba razlikuje od druge, mora nositi karakterizaciju modela. Prilikom selekcije prednost su dobili radovi koji problematiziraju, koji uz oblik prikazuju i narav portretirane osobe.

Ocjenjujući ukupni dojam, analizirajući sve radove, čini mi se da je ovo tematsko propitivanje rezultiralo iznadprosječnim ostvarenjima. Raspon očitovanja autora zaista je širok. Na radovima iščitavamo društvene i socijalne komentare. Pregledavajući fotografije primjetan je problemski odnos s realnošću kako fotografa tako i modela. U vremenu u kojem živimo izloženi smo legaliziranom pohlepnom profiterstvu. Izvjesna nesigurnost, rezignacija, zabrinutost, interpretirana je kroz mnoge radove. Motive bi se ugrubo moglo podijeliti na intimističke gdje je uklopljen osobni stav i na dokumentarističke gdje autor modelu prilazi s manje emocionalnog naboja. Nekoliko radova motive obrađuje na humoran način. Prisutno je mnogo crno bijelih ili monokromatskih fotografija. Među radovima imamo i jedan grupni portret djece. Velika većina radova su primijećeni i izdvojeni kadrovi ali ima i nekoliko režiranih scena.

Rezultat cijelog procesa je izložba na kojoj je izloženo mnogo likova. Svi nose karakteristike određenih stanja. Tu nalazimo ushićenje, introspekciju, nesigurnost, razmišljanje, samouvjerenost. Akteri nisu idealizirana bića već naši susjedi, prijatelji i poznanici. Neki radovi kao da komentiraju, ogovaraju. Prezentacija postaje scena za dva nivoa suočavanja: pojedinca koji se prepoznaje i promatrača koji tog pojedinca prepoznaje. Sudeći prema općem dojmu Istrijanke i Istrijani ipak nisu loše volje, nisu ružni, više su apartni. Ima ih nekoliko previše dobre volje a neki su namrgođeni. Često su smješteni u okruženje koje ih određuje. Oko nekih lica može se raspresti cijela novela. Tu su i radovi vezani za umrle osobe. Nekoliko portreta je prikazano u maskiranom izdanju. Tu je čak i portret jedne životinje. Primjetna je emancipacija motiva ka širem dijapazonu istarskih karakteristika jer izložba dodiruje i urbano i ruralno, po portretiranim osobama ili ambijentima.

Stručni žiri je radio samo s fotografijama bez znanja imena autora. Nije se inzistiralo na nekoj školi fotografije. Vrednovala se likovna kvaliteta, dojmljivost te autorska interpretacija motiva. Fotografija mora zadovoljiti više kvaliteta od čitljivog dokumenta.

Jedna od svrha natječaja i žiriranja je edukacijske prirode. Odgovornošću selekcije, utječe se na senzibilitet promatrača ali i na pristup motivu i interpretaciji opažene okoline. Izabrani radovi svjedoče dokumentarnost potkrijepljenu likovnošću u mediju fotografije. Zahvaljujem organizatorima a naročito umjetnicima na odazivu i kreativnom trudu“, napisao je tim povodom Eugen Borkovsky.

Udruga mladih Pagubice