Dvije tisuće jaja tjedno, po 50 kilograma šećera i brašna dnevno, normalna su potrošnja slastičarskog obrta koji na tržište svakodnevno plasira torte, velike i male te slasne vrste raznoraznih kolačića.

Saznajemo to od Alide Vadanjel koja u Lindarskom Križu zajedno sa svojim marljivim djelatnicama mijesi, ukrašava i na pladanj stavlja sve ono što mašta sladokusca zamišlja.
Rođendani i svadbe nezamislivi su bez poklona, zabave i mnoštva dobro raspoloženih ljudi, no kraljica večeri uvijek je torta, poznata još od srednjeg vijeka. Njezinoj izradi s puno se pažnje svakodnevno posvećuju i u Lindarskom Križu.

“Svaki slastičarski obrt je prepoznatljiv po nečemu, a mi po tome da radimo isključivo domaće. Nema umjetnih dodataka i gotovih krema. Najvažnije je da su sastojci svježi i nijedna torta nije neizvediva. Znaju nam doći ljudi sa svakojakim idejama, no što se oblika tiče, jedno je mašta, a drugo mogućnosti. Danas je izrada otišla toliko naprijed da torte poprimaju svakojake oblike. Za jedan dječji rođendan napravili smo izvanzemaljca, a daleko najzahtjevnija nam je bila vaga koju smo izrađivale pet sati za gospodina koji je slavio 25 godina svog obrta”, priča Alida.

Po struci je slastičarka, a svoj obrt Antica otvorila je prije tri godine. Osim malog pogona u Lindarskom Križu, ima i trgovine u Rovinju i Pazinu. Za opstanak na tržištu, kaže, bitna je kvaliteta jer kad ju ljudi prepoznaju, uvijek joj se vraćaju. Osim toga, ističe, svaki kolač mora imati svoj okus.

“Što se tiče pečenja torti, sad ili prije 50 godina nema razlike. Biskvit je uvijek isti. Jedino što sad postoje arome, a oni vjerniji starom načinu umjesto njih naribaju u tijesto korice limuna ili naranče. Krema je prije većinom bila od margarina, a sada je light verzija. Ide se na laganije kreme koje ne opterećuju želudac. Jedino je ukrašavanje otišlo naprijed, mi sve ukrase radimo sami, a zahvaljujući preslikačima na dječje se torte može staviti bilo što. Sve boje su jestive tako da nema straha da je nešto otrovno”, kaže Vadanjel.

Tko se potrudi istražiti priču o svadbenoj torti, pronaći će podatak da je nastala vjerojatno u doba Rimljana, koji su za svadbu pekli mali kolač od pšenice i soli. Mladoženja bi pojeo dio tog kolača, a ostatak bi potom prelomio iznad mladenkine glave. To se smatralo znakom dobre sreće, blagoslovljenog života i velikog broja djece.

glasistre.hr