Pazinska skupina Veja nije ni rock ni pop, već etno grupa, no rijetko koji frontmen na domaćoj rock’n’roll sceni vlada scenom svojom srčanošću, izvedbenom predanošću i spontanošću kao što to čini njen duhovni pokretač Goran Farkaš, prije svega iznimno sugestivnim pjevanjem tradicionalnih istarskih pjesama, ali i vještim sviranjem miha, violine, flaute ili gajdi.

Tome je sinoć na pulskom Kaštelu moglo svjedočiti stotinjak zadovoljnih Puljana i još više gostiju prilikom ovog glazbenog zatvaranja “Pulskog foruma 2014”, Festivala kazališta potlačenog.

Nalazeći u istarskoj tradicijskoj glazbi glavni motiv i nadahnuće, izvodeći je u modernijim aranžmanima na brojnim tradicijskim instrumentima, za homogeni i osebujni zvuk bend jednako su važni i ostali članovi benda harmonikaš i vrlo važan back vokal Marko Pernić, gitarist Saša Farkaš, udaraljkaš na cajonu Ljuban Rajić i basist Sebastijan Demark.

U nešto više od koncertnih sat vremena, sinoć su gotovo u cijelosti izveli pjesme s ovog proljeća objavljenog prvijenca “Dolina mlinova”, pa tako i lijepi istoimeni instrumental koji je, kako je u zahvali rekao Farkaš, “za nas napisa barba Dario Marušić”. Publika je, razumljivo, bolje reagirala i plesala na brže, veselije pjesme, poput “Biži, biži maglina”, “Bela bruneta” ili “Črno oko”, pjesmu o mitološkom stvorenju koje je noću lovilo pijance.

No, Veja je odlična u tužnim ljubavnim pjesmama, a u tom smislu izvrsno je odnosno dirljivo zvučala “Anka”, zajedno s Farkašovom dionicom na flauti i njegovim dvoglasom s Markom Pernićem, kao i “Zelen bor”, koju, kako je rekao Farkaš, posvećuju svojim djedovima i pradjedovima.

Lijepo su zvučale i ljubavne “Marija” i “Mila moja” kojima su otvorili svoj dojmljiv nastup na pulskom Kaštelu, prikazavši pritom i zavidno koncertno iskustvo, što i ne čudi s obzirom da su prošlih godina nastupali diljem svijeta na raznim world music festivalima.

Zoran ANGELESKI / glasistre.hr