Bila je to prva zima prvog velikog svjetskog rata. U kući na kraju sela 21.1. Mate i Lucija dobili su svoje prvo, od jedanaestoro rođene djece, kćer Mariju. Bilo je to davne 1915. godine – prije punih sto godina. Rođena u Križancima, tu je i provela cijeli svoj život, udala se i rodila pet kćeri. Živjela od zemlje i na zemlji, kako su generacijama navikli istarski težaci.

Ove je srijede imala veliki jubilej – svoj stoti rođendan. U društvu obitelji proslavila je svoj dan u autentičnom istarskom ambijentu Agroturizma Ograde u Lindarskom katunu. Ognjišće, bukalete, škancije, harmonike, roženice, no nije uvijek bilo tako – ni lako. Manje riječima, ova stoljeće „teška“ starica, više priča svojim toplim pogledom i dobrim srcem. I kao neki kamen mudraca svojim prisustvom okolini prenosi mirnoću. Nakon što je i zaplesala, puhnula svjećice (nešto poželjela) i razrezala rođendanske torte, zadovoljna se vratila svojim uobičajenim dnevnim aktivnostima jedne stogodišnjakinje. Sva je tajna u jednostavnosti, otkrivaju nam članovi ove vesele žminjske obitelji.

Jedna mala, sitna starica koja se sto godina nije maknula iz svog malog sela, a doživjela je dva svjetska rata, promijenila četiri države i još više službenih jezika, ali je ostala dosljedna istarskom dijalektu i tradiciji. Nepismena, ali puna životne škole iz koje se ne izlazi s diplomom, nego s pečatom trudbeničkih bora na licu, i bez glamuroznog blještavila, ali sa sjajem u pogledu vrijednog velikog štovanja i divljenja kakvo zaslužuju svi oni koji su zadužili čovječanstvo.

regionalexpress.hr