Jedan od najgorih autobusnih kolodvora u Istri nalazi se u samom njenom sjedištu, a kako stoje stvari, premda se konačno razriješilo imovinskopravno pitanje zemljišta na kojem se dijelom nalazi, Pazinci će još morati pričekati da dobiju kolodvor kakav ovaj grad zaslužuje.

Iako se na očekivani povratak ključnog zemljišta čekalo čitavih petnaest godina još uvijek nema idejnog rješenja, troškovnika, pa ni odabranog modela gradnje, a i razgovori gradske uprave s potencijalnim investitorima na samom su početku.

Doduše, sve se to ni nije moglo obaviti redovnom procedurom dok god Središnji državni ured nije početkom prosinca darovao zemljište gradu, a još slijede i pravne formalnosti.

Neznani investitor i rok za realizaciju

– Uskoro očekujemo potpisivanje ugovora o darovanju između RH i Grada Pazina na koji suglasnost mora dati državno odvjetništvo. Tada će konačno Grad Pazin postati i službeno vlasnik autobusnog kolodvora, kaže gradonačelnik Renato Krulčić. Premda se gradonačelnik na prednovogodišnjem prijemu za novinare “istrčao” kazavši da će se projekt kolodvora realizirati javno-privatnim partnerstvom, i to s “određenim investitorima koji su iskazali interes”, sada je mnogo oprezniji.

– Investitor još nije poznat, trenutno se intenzivno radi na pronalasku potencijalnih ulagača da bi se donijela kvalitetna odluka, kaže Krulčić, a na pitanje u kojem bi se približnom roku mogla očekivati realizacija, odgovara da je “vrlo teško trenutno točno definirati vrijeme kada se može očekivati realizacija projekta, jer ona ovisi o mnogo aktora”. Dakle, još se ne zna hoće li kolodvor graditi modelom javno-privatnog partnerstva, davati u koncesiju ili će Grad uložiti novac pa iznajmljivati ili prodavati nekretnine. Svakako, najveći će problem predstavljati novac kojeg Pazin kao jedan od siromašnijih istarskih gradova nema, a kako su zamrle i investicije na kušnji će biti dovitljivost gradske vlasti kojoj je uređenje autobusnog kolodvora bilo jedan od predizbornih obećanja.

Svojevrsni društveni konsenzus o gradnji autobusnog kolodvora dogodio se nakon brojnih kritika građana, gradskih vijećnika i novinara o nebrojenim manjkavostima kolodvora, a vječna je “škuža” vlasti bila da se malo toga može bez povrata zemljišta. Ipak, u posljednje se dvije godine intervencijama gradske uprave i Autotransa stanje nešto poboljšalo: obnovljen je i otvoren javni zahod, obojani su unutarnji zidovi, postavljen je kiosk s blagajnom te popravljen red vožnje. No, ti su pomaci ipak samo krpanje rupa, a ostaje činjenica da Pazin 2011. godine nema pošteni autobusni kolodvor s čekaonicom u koju se putnici mogu skloniti od kiše i hladnoće, pa ni s blagajnom i zahodom koji neće radnim danom biti otvoreni tek po nekoliko sati, a vikendom ni toliko…

Površina zgrade kolodvora 800 kvadrata

Kronologija zbivanja oko autobusnog kolodvora u 15-ak godina ogledni je primjer poigravanja birokracije. Još je davne 1948. godine pazinska lokalna uprava darovala dvije manje čestice nacionaliziranog zemljišta državi za potrebe izgradnje suda koji na kraju nikad nije podignut, jer se smjestio u zgradu na Starom trgu, gdje se i danas nalazi. Mnogo kasnije, 1983. godine, uslijedila je izgradnja novog autobusnog kolodvora koji se sa središnjeg Trga slobode premjestio na optimalnu lokaciju na obrub užeg dijela grada odnosno današnju lokaciju. Tadašnje se vlasti nisu zamarale uređivanjem imovinskopravne dokumentacije, jer se sve ionako smatralo društvenim vlasništvom. Nažalost, ni projekt nije doveden do kraja, već se okončala samo prva faza radova kojom su sagrađeni peroni, nadstrešnica i kiosci, ali bez zgrade čekaonice s blagajnama i ostalim popratnim sadržajima.

S padom socijalizma Ministarstvo se pravosuđa automatizmom knjiži na zemljište, a uskoro počinje igra živaca gradske samouprave s državnom birokracijom oko povrata zemljišta. Tri gradonačelnika i kilogrami molbi i požurnica, čak i uz navodno lobiranje lokalne podružnice HDZ-a (kako sami ističu), bili su nužni da se neveliko zemljište konačno vrati Gradu.

Prema važećem Provedbeno-urbanističkom planu (PUP) Centar-jug iz 1996. godine na tom se području planira gradnja zgrade autobusnog kolodvora – jednokatnica površine 800 četvornih metara – iza današnjeg kolodvora u punoj dužini sadašnjih perona. U zgradi bi bila smještena čekaonica, blagajne, trgovina, kiosci, ugostiteljski objekti te sanitarni čvorovi. Uz nju, odnosno preko puta Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile, podigla bi se poslovna zgrada, trokatnica površine 250 kvadrata, čiji bi se u poslovni prostori u prizemlju prodali, dok bi onima na katovima raspolagao Grad Pazin.

Blagajna radi dvokratno, subotom zatvorena

Blagajna radi samo radnim danom od 7.30 i 11.30 te od 16 18.30 sati, subotom je zatvorena, dok nedjeljom radi od 14 do 18.30. U vremenu kada ne radi putne se karte mogu nabaviti u autobusima, ali tamo nije moguće kupiti (jeftinije) povratne karte, a često niti ostvariti pravo na popust.

Autotrans naplaćuje neostvarene pozive

Zbog (dosad opravdanog) nepovjerenja prema točnosti voznog reda putnici često provjeravaju satnicu linija kod djelatnice blagajne autobusnog kolodvora. Kada je blagajna zatvorena, na raspolaganju im je telefonski broj Autotransovih informacija sa skupom tarifom – predbroj 060. Pokušali smo zato u dva navrata nazvati Autotransov pazinski automat, no nitko nam se nije javljao, a isto je bilo i s dva pokušaja pozivanja informacija riječkog Autotransa.

Premda nam se baš nitko nije javio, naplatili su nam sva četiri poziva, ukupno nešto manje od 20 kuna.

Glas Istre, tiskano izdanje 26. siječnja 2011.